Hoće li ”proeuropskoga Plenkovića” europske institucije koštati političke karijere?

Najnovija afera u Ministarstvu kulture i medija samo je jedan od bezbrojnih krakova koruptivno-klijentelističke hobotnice vladajućih struktura. Nakon trideset ministara smijenjenih zbog koruptivno-kriminalnih radnji bila bi vijest kad bi prošlo nekoliko mjeseci, a da neki od ministara ponovno nije u problemima sa zakonom. Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek jedna je od rijetkih članica Vlade koja je preživjela sve dosadašnje afere te ju se smatra jednom od najodanijih i najbližih suradnica predsjednika Vlade Andreja Plenkovića.

Ipak, sada se pokazuje da ni Ministarstvo kulture i medija, koje se svih ovih godina istaknulo financiranjem kojekakvih suspektnih sadržaja, nije imuno na protuzakonito trošenje novca. A da stvar bude gore po Plenkovića i njegovu najvjerniju suradnicu Obuljen Koržinek, u istragu ovoga slučaja uključio se Ured europskoga javnog tužitelja (EPPO) na koji hrvatske političke strukture nemaju utjecaja.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković svih ovih godina svoje političke karijere nastoji se afirmirati i istaknuti kao političar europske orijentacije, načela i manira, do te mjere da bez spominjanja Europske unije ne može komentirati niti lokalnu vremensku prognozu. No kad je Ured europskoga javnog tužitelja pokucao na vrata Ministarstva njegove najvjernije ministrice, proeuropski Plenković preko noći se kafkijanski preobrazio u tipičnoga političara balkanskih manira koji dovodi u pitanje nadležnost EPPO-a.

Njegova je teza da su sredstva koja su potrošena na 3D postpotresna snimanja, koja je provodio Geodetski fakultet, uzeta iz hrvatskoga državnog proračuna i da se tu ne radi o europskom novcu. Umjesto da jasno osudi novu kriminalnu aferu i nenamjensko trošenje novca, Plenkoviću je jedina briga ovaj slučaj izuzeti iz nadležnosti EPPO-a i staviti u nadležnost DORH-a odnosno USKOK-a. Gdje je tu proeuropski Plenković i gdje su tu pravna država i vladavina prava?

Bitno je, dakle, da se ne radi o europskom novcu, jer tu prijete europske institucije, ali ako je hrvatski novac u pitanju onda nema problema. Očito je poruka ta da se hrvatski novac može nesmetano krasti i nenamjenski trošiti. Barem tu istaknuti članovi vladajućih struktura imaju desetljeća velikog iskustva. Nepotizam, tj. zapošljavanje rođaka i prijateljica stvara korupciju, korupcija stvara kriminal, ali ako vrijedi ona „DORH je naš“ – onda kriminala nema!

Plenković ne samo da dovodi u pitanje nadležnost EPPO-a, čijim izjavama, kako je rekao, nije impresioniran, nego je izjavio da je ostao zapanjen kako se samo glavna europska tužiteljica Laura Kovesi usudila komentirati ovaj slučaj i naglasiti da je ovdje nadležan EPPO. Plenković bi trebao znati da je ova bivša rumunjska državna odvjetnica u zatvor strpala stotine korumpiranih rumunjskih sudaca, poduzetnika i političara, pa ni nju ne će osobito impresionirati njegove izjave.

No iste bi izjave mogle upaliti alarm u Bruxellesu jer je zaista čudno da jedan političar s beskrajnim europskim ambicijama dovodi u pitanje objektivnost i nadležnost europskih institucija. I zaista, na ovakvim se primjerima vidi do kuda sežu Plenkovićevi europski maniri i koliko zaista vjeruje u vladavinu prava. Kad je potrebno prikrivati korupciju i kriminal brzo padaju u vodu sva europska načela.

Sada bi moglo postati i jasno zašto je Plenković inzistirao na izbora Ivana Turudića za Glavnoga državnog odvjetnika. Zar nije upravo Turudić rekao da Hrvatskoj nisu potrebni europski tužitelji? Plenković je svoju političku legitimaciju i protekciju gradio na snažnim vezama s Bruxellesom i institucijama Europske unije. No mogao bi se dogoditi paradoks da će ga baš te europske institucije, zbog potkradanja europskog novca, koštati političke karijere. Možda je i on pri kraju svoje političke dionice?

Domovinski pokret poziva na detaljnu istragu svih koruptivnih i kriminalnih afera, ali i na temeljitu reformu pravosuđa. Pravosuđa koje je glavni zaštitnik koruptivno-klijentelističkoga modela koji je zarobio hrvatsku državu.